BANDA PRPIČEVA

11.12.2005., nedjelja

BIOGRAFIJA ANTE GOTOVINE

Ante Gotovina rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj, koja je bila dio tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Podaci o Gotovini su skromni, dobrim dijelom temeljeni na romansiranoj biografiji 'Ratnik' autora bivšega glavnog urednika 'Vjesnika', publiciste Nenada Ivankovića, za koju ne postoje kriteriji po kojim bi se moglo odrediti šta je istina, a šta fikcija.

No, najvjerovatnije su sljedeće činjenice: Ante Gotovina, sin dalmatinskog ribara, u adolescentskoj je dobi, željan avantura, pobjegao iz rodnoga mjesta i prije doba punoljetnosti prijavio se u francusku Legiju stranaca.

Tamo je proveo više godina, i nakon obuke sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu i drugim mjestima Afrike i Azije gdje još postoje francuski neokolonijalni interesi. Nakon otpuštanja u podoficirskom činu narednika, Gotovina je, vjerovatno, djelovao kao vojni instruktor i agent za vezu u zemljama Latinske Amerike, najkasnije u Paragvaju, skoro sigurno s prešutnim odobrenjem francuskih vlasti. Pripovijesti o njegovu navodnom glamuroznom životu u pariškom mondenskom društvu (Serge Gainsborough, Romain Gary...) nemoguće je provjeriti.
Gotovina, bivši pripadnik francuske Legije stranaca s činom vodnika, vratio se u Hrvatsku u lipnju 1991. godine, kada je imenovan načelnikom Organa za operacijske i nastavne poslove 1. brigade Zbora narodne garde. Od veljače do travnja 1992. godine bio je zamjenik zapovjednika specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske, a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane.

Od 1991. do 1995. sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane.

Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje Operacije Oluja.

Ante Gotovina je bio glavni operativni zapovjednik hrvatskih snaga koje su u vojno-redarstvenoj operaciji 'Oluja' pokrenutoj 4. kolovoza 1995. bile razmještene u južnom dijelu okupiranog područja, uključujući općine ili dijelove općina Benkovac, Gračac, Knin, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar.

7. kolovoza 1995. hrvatska Vlada je objavila da je operacija uspješno završena. Akcije vezane za tu operaciju, prema podacima kojima raspolaže ICTY, nastavile su se do otprilike 15. studenog 1995. Početkom kolovoza 1995, nakon vraćanja nadzora nad okupiranim područjima, Ante Gotovina je premjestio svoj stožer u Knin, koji se nalazio u Zbornom području Split.

U ožujku 1996. predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman imenovao je Antu Gotovionu glavnim inspektorom Inspektorata HV-a.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja, ratne zločine, te sudjelovanje u zločinačkom pothvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu te se od podizanja optužnice nalazi u bijegu, s nepoznatim prebivalištem.

Izmijenjena optužnica protiv generala Ante Gotovine, koju je Haški sud (ICTY) objavio u ožujku 2004., tereti ga u sedam točaka za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tijekom i nakon operacija Oluja 1995. te za sudjelovanje u 'udruženom zločinačkom pothvatu' čiji je cilj bilo 'prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine'.

- 00:16 - Komentari (27) - Isprintaj - #

08.12.2005., četvrtak

HEROJ ANTE GOTOVINA

Nemogu vjerovati da su uhitili ANTE GOTOVINU,ovo je fakat jebeno ali najviše me jebe zato jer mi umjesto da mu pomognemo i čuvamo ga mi smo ga izdali,e a ona kurva ona kurvetina Carla da BOG da nek je pojedu crne vrane skupa s Miloševićem pička im materina četnička da im pička materina.
Ustaše svijeta ujedinimo se i budimo velika podrška ANTI uzmite sprejeve i pišite.ANTE DRŽI SE,vjeruj u BOGA svoga u nas i samoga sebe.

SAMO ZA ANTU:
ima jedan čovik tvrđi nego stina
ime mu je ANTE GOTOVINA
cili svoj život Hrvatskoj je dao
a nikada nije na koljena pao
učia je škole po stranome svitu
kako postat čovik kako dobit bitku
sta si uz rame svakoga vojnika
za domovinu ti si ponos i dika
ANTE.ANTE SVI SMO ZATE SVI SMO ZATE
I UVIJEK ĆEMO BITI ANTE,ANTE ŽIVOT ZATE
ŽIVOT ZATE JER SI HEROJ RATA
TI SI ANTE LEGENDA HRVATA!!!
A ONA KURVA CARLA NEK JU JEBE MILOŠEVIĆ A POSLIJE IH PROTJERAMO PREKO DRINE!!!

ANTE DRŽI SE,vjeruj u nas,sebe i BOGA

ZA DOM I DOMOVINU NEDAMO GOTOVINU!!!!!!!!HOS-ZA DOM SPREMNI!!!!!!!!!

- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.12.2005., petak

Jasenovac i Gradiška Stara (riječi)

Jasenova i Gradiška Stara,
Jasenovac i Gradiška Stara

To je kuća maxovih mesara,
To je kuća maxovih mesara

Kroz Imotski kamioni žure,
Kroz Imotski kamioni žure

Voze crnce Francetića Jure,
Voze crnce Francetića Jure

U Čapljini klaonica bila,
U Čapljini klaonica bila

Mnogo srba Neretva odnila,
Mnogo srba Neretva odnila

Tko je moga zamisliti lani,
Tko je moga zamisliti lani

Da će Božić slavit partizani,
Da će Božić slavit partizani

Tko je reka jeba li ga čača,
Tko je reka jeba li ga čača

Da se CRNA LEGIJA ne vraća,
Da se CRNA LEGIJA ne vraća

Sjajna zvijezdo iznad Metkovića,
Sjajna zvijezdo iznad Metkovića

Pozdravi nam ANTU PAVELIČA,
Pozdravi nam ANTU PAVELIĆA

made by -U- man

- 13:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Jasenovac i Gradiška Stara

JEDNA OD NAJLJEPŠIH hrvatskih domoljubnih pjesama "Jasenovac i Gradiška Stara" svoj je revival doživjela prije par godina kada ju je u domoljubnom zanosu, uz pratnju tradicionalnog hrvatskog instrumenta sinthysizera, izveo Marko Perković Thompson.

Međutim, pjesma je naišla na neočekivano negativan prijem kod većine liberalnih medija te međunarodne zajednice, što je rezultiralo nizom nepravednih napada na Thompsona i njegovu publiku "u crnom".

Stihovi ove domoljubne pjesme, koja je u svojoj biti zapravo pjesma u slavu sporta, potpuno su krivo interpretirani te se pjesma povezivala s Ustašama, Crnom Legijom i sličnim mračnim stvarima hrvatske prošlosti.

To nimalo nije utjecalo na njenu popularnost pa je mladi i ponosni Hrvati pjevaju i dan danas.

Jedan od njih je i Matko, stanar BB-kuće kojem zbog pjevanja ove pjesme slijede i sankcije od RTL-a.

Sasvim nepravedno, mora se reći. Naime, i RTL je nasjeo na to sasvim krivo čitanje stihove ove pjesme koja zapravo slavi sport.

Da ubuduće ne bi dolazilo do ovakvih nasilnih čitanja stihova "Jasenovca i Gradiške Stare", bacio sam se u istraživanje i došao do iznenađujućih otkrića. No, krenimo redom, stih po stih.

Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara

Po dosadašnjim čitanjima ovih stihova od strane liberalnih medija i nekih povjesničara upitnog renomea, Jasenovac i Gradiška Stara predstavljaju ustaške logore u kojima su klali vojnici Maksa Luburića.

To je, nravno, sasvim krivo i tendenciozno. Samo potpuna neznalica može pomiješati Maksa Luburića s Maxom Butcherom, legendarnim američkim igračem baseballa (1910. - 1957.) koji je slovio kao uzor mladim Hrvatima koji su u tim ratnim godinama otkrivali čari ove igre na travi.

Jasenovac i Gradiška Stara, dakle, nemaju nikakve veze s klanjem nego se radilo o sportskim centrima u kojima se igrao baseball pa tako ni ova pjesma ne slavi klanje nego sport i kulturu tijela.

Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure

Iako se do sada ovim stihovima lijepilo značenje putovanja crnokošuljaša kroz Imotski, ako uzmemo u obzir gore navedene činjenice, jasno je da se radi o nepravednom iščitavanju.

Naime, ne radi se o Juri Francetiću ustaši, nego o poslovnom čovjeku hrvatskih korijena iz Pitsburga koji je jedan od najzaslužnijih za procvat baseballa u ratnoj Hrvatskoj četrdesetih godina.

Crnci o kojima stihovi govore zapravo su američki igrači baseballa koji u tada još rasističkoj Americi nisu uspjeli ostvariti značajnije karijere pa su sreću odlučili potražiti u Hrvatskoj čime se još jednom dokazuje da Hrvatsko u to doba nije bila rasistička nego zemlja naprednih stremljenja.

U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila

Nakon svega gore napisanog, mislim da na ove stihove ne treba trošiti puno riječi. Jasno je da se radi o samo još jednom baseball centru, samo smještenom u Čapljini.

Što se drugog dijela stiha tiče, u njemu se, to je valjda jasno, proročanski najavljuje procvat turizma u Hrvatskoj što se potvrđuje u sljedećim stihovima.

Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu

U ovim stihovima proročanstvo dolazi do punog izražaja. Svakom iole pismenom i oslobođenom predrasuda jasno je da se radi o izrazu hrvatskog gostoprimstva i pozivu gostima iz Srbije da posjete jadransku obalu, jedan od mediteranskih netaknutih bisera, i okupaju se u možda i najčišćem moru na svijetu.

Nakon ovog dijela pjesme, slijedi niz stihova koji su nastali puno godina kasnije. Da li su nastali, kako to književni znalci vole reći "u narodu" ili ih je ispjevao sam Marko Perković, pitanje je koje ostaje otvoreno.

No, jedna stvar je jasna. Radi se o stihovima koji se kritički odnose prema političkom stanju u Hrvatskoj, prema Crkvi i ustaškom pokretu te su jedni od, uvjetno rečeno, "najlijevijih" stihova hrvatske pisane riječi. No, krenimo redom.

Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani

Već na prvi pogled očito je oduševljenje koje izlazi iz svake riječi ovog stiha. Oduševljenje je posljedica ljubavi koje autor osjeća prema partizanima i društvenim promjenama koje su se u Hrvatskoj dogodile, a nisu im mogli odoljeti ni bivši komunisti.

Tako da je autor u samo jedan stih sažeo dva oduševljenja - ono partizana Božićem i ono vlastito njihovim oduševljenjem.

Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća

U ovom, možda i najdiskutabilnijem stihu cijele pjesme, autor nas upozorava na opasnosti povratka nekih mračnih vremena. Iako se do sada tvrdilo da se autor oduševljava povratkom Crne Legije, to je sasvim krivo i tendenciozno. Radi se o pozivu na oprez od iste.

Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju

Ovo je definitivno jedan od najprovokativnijih stihova hrvatske novije književnosti. Ovakvu rukavicu u lice Crkve nisu bacili ni najveći ateisti iz doba komunističke vladavine. Autor, očito veliki štovatelj lika i djela Stipe Mesića, doslovno izaziva Majku Božju. U smislu, "Ae kad si faca, uzmi Stipu" iskazavši pri tom radikalno ateistički stav do sada nezabilježen u hrvatskoj pisanoj riječi.

Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te

Nesklonost predsjedniku SDP-a i bivšem premijeru koja dolazi iz "lijevih krugova" neizreciva je i graniči s mržnjom što je u ovim stihovima autor precizno detektirao.

Nedostatak hrabrosti da se obračuna s napadima hrvatske desnice, da se suoči s privatizacijom, da osudi zločince, da uhiti Antu Gotovinu i tako dalje, na momente je dovodila i do destabilizacije države. Ukratko, radi se o jednoj od najkvalitetnijih kritika na račun Ivice Račana.

Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića

Zašto autor na kraju pjesme pozdravlja Antu Pavelića, diplomiranog inženjera brodogradnje sa Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pitanje je koje će ostati otvoreno.

Pretpostavljamo da se radi o klasičnom književnom postupku neočekivanog završetka, završetka koji ostavlja niz otvorenih pitanja na koja će, možda, kažem možda, odgovoriti tek generacije koje dolaze.

- 13:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.12.2005., četvrtak

JOKA

Ej bok ljudi kak smo aha ZA DOM SPREMNI!!!!!
Ja sam sad upravo u školi na informatiki i nemam kaj delati pa pišem post.
Pisal bum o jednom Joki,on vam ide z menom u razred
i on vam je malo čudan znate onak u glavi,on vam voli dečke,
pa ako ima koga za mušku ljubav nek se mu javi.
Puno ime mu je Josip Stepan iz Oštrica.
Mob:0915749936

- 06:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.11.2005., subota

JURE FRANCETIĆ I RAFAEL BOBAN

Jure Francetić rođen je u selu Prozor, zaseok Vivoze, kod Otočca, 3. srpnja 1912. od oca Jurja i majke Kate, rođene Žubrinić. Pučku školu završio je u rodnom Otočcu. Ondašnju Gimnaziju počeo je u Senju gdje je pohađao prvo polugodište, dok je drugo polugodište i šesti razred završio u Otočcu. Dobrotom svog strica, koji mu je snašao troškove školovanja, dovršio je iduća dva razreda. Maturirao je u Križevcima 1931. U jesen iste godine upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Kao mladog studenta zanimalo ga je novinarstvo te je i napisao jedan tekst koji se nije dopao vlastodršcima. Francetić je uhićen, a članak zaplijenjen. Osuđen je na tri mjeseca zatvora i pet godina izgona iz Zagreba. Francetić je prisilno napustio Zagreb. Vratio se u Liku gdje će samo nekoliko mjeseci kasnije izbiti Velebitski ustanak. Tijekom ustanka upoznao se ustašama i ustaškom idejom o slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj pa im se priključio. Tu, na Velebitu prvi put je sreo svog kasnijeg zamjenika Rafaela Bobana. Kako ustanak nije uspio, morali su u emigraciju. Jure Francetić granicu je prešao 20. ožujka 1933., a samo četri dana kasnije, 24. ožujka 1933., položio je ustašku prisegu u logoru Borgataru u Italiji.

Iduće četri godine proveo je u emigraciji, prvo u Austriji, pa Italiji, a zatim Mađarskoj, u logoru Janka pusta. Vrlo talentiran Francetić je brzo savladao vojne vještine pa je ubrzo uslijedilo imenovanje dorojnikom. Stališkom odlukom br. 1. od 18. travnja 1934., Francetić je postao prvi dorojnik. Nakon atentata na jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marseilleu, mađarske vlasti su, nakon diplomatskog pritiska iz Beograda, raspustile logor. Francetić je ponovno u Italiji, odakle se 17. studenoga 1937., zajedno s dr. Milom Budakom, nakon amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraća u Domovinu. Po povratku u Hrvatsku ponovno je uhićen, i zbog političke djelatnosti, protjeran iz Zagreba. Aktiviranjem političkih veza uspjelo mu je povratiti se u Zagreb gdje je namjeravao nastaviti prekinuti studij prava, ali od bavljenja politikom nije odustajao. Da bi ga onemogućili u političkom radu vlasti mu šalju poziv u vojsku. Iako je tada bio običaj da novaci iz Hrvatske rijetko idu izvan hrvatskih granica, Francetić je upućen u Niš kamo su išli politički protivnici ondašnjeg režima. U Nišu i okolnim mjestima Francetić je odslužio propisani vojnički studentski rok. Položivši sve ispite u vojsci, kući se vratio s činom dočasnika. Iduću godinu dana uglavnom je boravio u rodnom Otočcu, jer mu je ponovno bio onemogućen studij, a zbog političke djelatnosti oduzet mu je čin koji je zaslužio u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Godinu dana kasnije ponovno je u Zagrebu, ali opet pod stalnim policijskim nadzorom. Uhićen je zbog sumnje da je, u ime hrvatskih nacionalista, brzoglasom poslao čestitku dr. Jozefu Tisu prigodom osnutka Slovačke Republike. Ponovno je osuđen na izgon iz Zagreba. Vrativši se kući već ga je čekao novi poziv za vojsku. Bilo je to potkraj 1940. Posavjetovavši se s prijateljima, odlučio je ne ići u vojsku koju nije smatrao svojom, vojska koja brani vlast koju je on doživljavao neprijateljskom. Održavši nekoliko vatrenih govora u vrijeme proslave Nove 1941., Francetić je napustio Otočac i 12. siječnja 1941. emigrirao u Njemačku. U emigraciji je ostao sve do uspostave Nezavisne Države Hrvatske.

U svibnju 1941. Poglavnik ga je imenovao Povjerenikom za Bosnu, sa sjedištem u Sarajevu. Ubrzo po dolasku utemeljio je ustašku dragovoljačku postrojbu koja se zbog boje uniformi prozvala Crnom legijom. Među prvima su bili predratne ustaše, Bećir Lokmić iz Semizovca, Srećko Rover, braća Buljan, Beljan i drugi. Napravio je nekoliko uspješnih operacija, od koji su najznačajnije one u Istočnoj Bosni kojom prigodom je oslobodio područje između Sarajeva i Drine, za što je odlikovan Željeznim trolistom III. stupnja s grančicama hrastova lišća. Sudjelovao je protjerivanju četnika iz doline Neretve i u osolobadjanju terena na Kozari gdje mu je partizanski mitraljezac pogodio vojnički ogrtač. Istakao se i borbama na Kalniku, dolini Vrbasa, borbama oko Kupresa, Livna i Tomislavgrada. U svibnju 1942. bojnu Crne legije bio je rasporedio u Makarsku i Vrgorac, ali budući da su ti gradovi bili pod upravom II. talijanske vojske, a NDH bez ratne mornarice, morao se povući. Iz Makarske se nakratko bio smjestio u Mostar, ali je središte Hercegovine, pod pritiskom Talijana, morao napustiti i povući se u Sarajevo. Te godine, u pauzi između dvije borbe, Francetić je u Sarajevu vjenčao Beatrice Zarinu, djevojku koja je s njim došla iz Italije. Vjenčani kum bio im je Drago Jilek.

Potkraj 1942. Pavelić ga je imenovao zapovjednikom Ustaške vojnice, a zapovjednik Crne Legije postao je njegov dotadašnji zamjenik Rafael Boban. Sredinom prosinca Francetić je boravio u Gospiću na organizaciji obrane grada kome je, nakon određenih talijanskih manevara i učestalijih poraza, prijetio pad u partizanske ruke. Nakratko se vratio u Zagreb posvršavati neke poslove i krenuo natrag u rodnu Liku. Na aerodromu u Gospiću čekao ga je domobranski časnik Milan Naglić kome se javio neposredno pred polijetanje iz Zagreba. Međutim, zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić prizemljio se u mjestu Močila kod Slunja. U neposrednoj blizini Močila bio je partizanski štab. Francetić je teško ranjen u sukobu sa seoskim stražama. Kad su u partizanskom štabu saznali tko je pao sa zrakoplovom, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti. Operirao ga je dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović. O padu Francetićeva zrakoplova obaviješten je i partizanski Vrhovni štab pa je Tito osobno zapovjedio da se poduzme sve da se Francetiću spasi život. Znali su koliko je Francetićevo značenje i koga bi sve Pavelić dao da mu partizani vrate najpouzdanijeg i najuspješnijeg vojnog Zapovjednika. Iz Vrhovnog štaba partizanskih postrojba poslan je fotograf kako bi njegove fotografije poslužile kao dokaz da je živ, ali i u propagandne svrhe. Filmovi su, tajnim partizanskim kanalima poslani u Zagreb gdje su razvijeni i slike objavljene. Kad su partizani u okolici Kupresa čuli da je Francetić poginuo napravili su veliku feštu. Mnogo veću nego kad su zauzeli Livno. Za njegovo oslobođenje partizani su tražili veliki broj zarobljenih drugova, no, Francetić nije preživio. Umro je u slunjskoj bolnici 28. prosinca 1942., a gdje je sahranjen nije poznato. Neki vjeruju da mu je posljednje počivalište u ondašnjem groblju, drugi su uvjereni da su tijelo bacili u neku jamu kod Močila, dok partizanski izvori navode da je u kamionu prekrivenom sijenom Francetićevo tijelo iz Slunja odvezeno u pravcu Bihaća. Točno mjesto sahrane, po tim navodima, nije poznato. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943. Posthumno je, 27. ožujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodišnjice NDH, u travnju 1943., počašćen je naslovom ustaškog krilnika.

Rafael Ranko Boban, rođen je 22. prosinca 1907. u Sovićima (Bobanova Draga) kod Gruda. U emigraciju, gdje je upoznao Antu Pavelića, otišao je 1932. U dokumentaciji Glavnog ustaškog stana (izvor: Arhiv NDH) zabilježeno je da je u ustaški logor stupio 27. kolovoza 1932. i da je već tad imao čin vodnika. Iste godine vraća se u Hrvatsku i sudjeluje u Velebitskom ustanku. Ponovo bježi u Italiju. U arhivima iz emigrantskih dana u Italiji zabilježeno je da je po zanimanju oficir. Iako je često navođeno da je bio na Liparima Rafael Boban bio je na području Calabrije, općina Cita Nuova, a na Liparima je bio godinu dana mlađi mu rođak Mate Boban, također iz Bobanove Drage kraj Gruda. Inače, taj se je Boban istaknuo u borbama na Kupresu u ljeto 1942. za što je primio najveća vojnička odličja. Rafael Boban u Hrvatsku se vratio u travnju 1941. Bio je zamjenik zapovjednika, a nakon Francetićeve smrti i zapovjednik Crne legije. Pouzdani, provjereni i potvrđeni podaci kažu da je zadnju bitku protiv partizana imao 15. svibnja 1945. na Bleiburškom polju.

- 23:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.11.2005., petak

4oo

- 14:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.11.2005., četvrtak

USTAŠKI USTAV

Draga nacijo donosim vam
Ustaški ustav:
I.Zadaća pokreta

Točka 1.

Ustaša,hrvatski oslobodilački pokret,ima zadaću,da svim sredstvima,pa i oružanim ustankom,oslobodi ispod tuđinskog jarma Hrvatsku,da ona postane potpuno samostalna država na cijelom svom narodnom i povijesnom području.

Točka 2.

Kada taj cilj bude postignut,ustaški će pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda,te se boriti zato,da u hrvatskoj državi uvjek bude vladao samo hrvatski narod te a on bude potpunim gospodarom svih stvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji,napredno i pravedno uređenoj u duhu Ustaških Načela.

II.Sustav pokreta

Točka 3.

Ustaša,hrvatski oslobodilački pokret,sastoji se od:Rojeva,Tabora,Logora,Stožera i Glavnog Ustaškog Stana.
ROJ-Ustaška jedinica u pojedinom selu
TABOR-Ustaška jenica na području jedne uprave općine
LOGOR-Skup svih Tabora na području jednog upravnog kotara.
STOŽER-Skup sviju Logora na području jedne župe(županije ili oblasti)
GLAVNI USTAŠKI STAN-Upravlja svim poslovima,što se odnose na cjelokupni pokret i oslobodilački rad.

Točka 4.

Na čelo Roja stoji Rojnik,na čelu Logora Logornik,na čelu Stožera Stožernik,a na čelu Glavnog Ustaškog Stana POGLAVNIK.Tabornike,Logornike i Stožernike imenuje i rješava dužnosti po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan,a Poglavnika biraju ustaše utemeljitelji,odnosno po ispražnjenju Glavni Ustaški Stan.

Točka 5.

Glavni Ustaški Stan sačinjavaju Doglavničko vjeće i Pobočnički zbor.Doglavnike,njih najviše dvanaest na broju.te Poglavnike pobočnike,njih najviše sedam na broju,imenuje i rješava dužnosti POGLAVNIK.

Točka 6.

Uz bok Tabornika,Logornika i Stožernika imenuje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika do šest tabornih,logornih,odnosno stožernih pobočnika za obavljanje pojedinih grana poslova,koj se u dotičnoj jednici ukazuju potrebni,a te poslove izvrše oni po nalogu dotičnoga tabornika,logornika,odnosno stožernika.

Točka 7.

Glavni Ustaškom Stanu imenuje po odredbi Poglavnika prema potrebi stručne osobe,te im opredjeljuje čin i službu.koju imadu izvršiti u Taboru,Logoru,Stožeru,Glavnom Ustaškom Stanu,u pokretu uopće,te u ustanku i izvađanju ustaških djela napose.

Točka 8.

Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika i posebne ustaške dužnosnike i povjerenike,kojima se povjeravaju po potrebi naročiti poslovi.

III.Članstvo

Točka 9.

Ustašom može postati svaki Hrvat,koji je sposoban za ustašku borbu,koji je potpuno odan temeljima ustaških načela,spomenutih točkama 1. i 2. ovoga Ustava,te je spreman na sebe preuzeti i izvršiti sve odredbe i naloge,koje mu izdaju ustaške vlasti i pretpostavljeni.Članom ustaškog pokreta prestaje se biti samo razrješenjem dužnosti i otpustom,koji daje Glavni Ustaški Stan po odredbi
Poglavnika.

Točka 10.

Dužnosti su članstva:

a)Polaganje ustaške prisege

b)Neizbježivo izvršavanje svakog rada,svih dužnosti,svih naloga i odredaba,te vršenje odgovornosti,kako je to sve sažeto u načelima Hrvatskog Ustaškog pokreta i ustaškoj prisegi.Svaki rad i svako vršenje dužnosti,kako pojedinih Ustaša tako i sviju Ustaša zajedno,a napose i svakoga dužnosnika časnika temelji se na dužnosti,odgovornosti i neizbježivom izvršenju odredaba i naloga,što je sve sažeto u ustaškoj prisegi.

IV.Prisega

Točka 11.

Prisega,koju ustaše polažu glasi:

*Zakljinjem se Bogom svemogućim i svime,što mi je sveto,da ću se držati ustaških načela i pokoravati se propisma te bezuslovno izvršavati sve odredbe Poglavnika,da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikome ništa odati.Zaklinjem se,da ću se u ustaškim redovima boriti za izvojevanje samostalne države Hrvatske i sve učiniti,što mi Poglavnik naloži.Zaklinjem se,da ću jedanput izvojevanu hrvatsku državnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustaškim redovima čuvati i braniti.Ako se ogriješm o ovu prisegu,svjestan si svoje odgovornosti za svaki svoj čin i propust,ima me po ustaškim propisima stići kazna smrti.Tako mi Bog pomogao!AMEN!*

V.Ustaška stega

Stegovnu vlast u ustaškom pokretu vrše nadležni ustaški dužnosnici prema posebnim naputcima i uz odobrenje Glavnog Ustaškog Stana.Sudovanje vrši posebni ustaški sud,što ga za svaki pojedini slučaj postavlja po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan,a osudu izvršuju naročito za to na isti način postavljene ustaše.Poglavnik će po potrebi u toj kao i u svim drugim stvarima svoje ovlasti prenijeti na kojega od svojih pobočnika ili dužnosnika.

VI.Zaglavne ustanove

Točka 13.

Glavni Ustaški Stan će po odredbi Poglavnika imati potrebne propise,o postrojavanju ustaških tvorba,o novačenju i polaganju prisega,o ustaškoj izobrazbi za borbu,o odori,opremi i o naoružanju,o stezi,radu i vršenju službe te o svemu,što se odnosi na ustaški pokret i djelatnost.

*Ovaj ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemelitelji u Zagrebu dana 7.siječnja 1929.*

ZA DOM SPREMNI UVIJEK!!!!

- 19:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>